Pedesete i šezdesete godine 20. stoljeća bile su za Glazbu Trsat razdoblje snažnog rasta, glazbene zrelosti i širenja izvan lokalnih okvira. Nakon poratne obnove orkestar ne samo da redovito nastupa, nego ulazi i u fazu ozbiljnijih uspjeha, institucionalnog priznanja i jačanja edukativnog rada. Ključni temelj svega bila je interna škola, otvorena 1953. godine. Ona je omogućila da se novi svirači ne traže slučajno, nego da se stvaraju unutar samog društva. Učitelji za različite instrumente, od klarineta do udaraljki i limenih puhača, sustavno rade s mladima i time osiguravaju kontinuitet orkestra.
Rezultati takvog rada bili su vidljivi vrlo brzo. Godine 1956. Glazba obilježava 50. obljetnicu, a već 1958. ostvaruje jedan od najvećih uspjeha u svojoj povijesti. Te je godine osvojila prvo mjesto na Festivalu i natjecanju glazbi u Labinu te bila proglašena najboljom na Republičkom natjecanju limenih glazbi u Rijeci. Nakon toga predstavlja Hrvatsku na Prvom saveznom festivalu amaterskih puhačkih orkestara u Ohridu, gdje osvaja drugu nagradu i diplomu Kulturno-prosvjetnog vijeća Jugoslavije. U monografiji se upravo taj nastup opisuje kao jedan od najvećih trijumfa Glazbe Trsat.
Važno je primijetiti i kako se tada mijenja percepcija orkestra. Glazba više nije samo snažno lokalno društvo, nego ansambl koji može nastupati i uspješno se predstavljati na široj razini. Dobiva i Nagradu Ivan Zajc, što dodatno potvrđuje njezino mjesto u kulturnom životu Rijeke. Usto, broj nastupa ostaje impresivan, a društvo je stalno prisutno na koncertima, smotrama, promenadnim svirkama i javnim manifestacijama.
Poseban razvojni korak događa se 1960., kada pod vodstvom Jakova Miculinića počinje djelovati Muzički tečaj Trsat. Cilj je bio dodatno zainteresirati djecu za glazbenu naobrazbu i time još više proširiti bazu budućih članova orkestra. Tečaj s vremenom prerasta u Kulturno-prosvjetno društvo Ivan Matrljan, što pokazuje koliko je edukativna dimenzija postala važna. Time je Glazba Trsat dobila ne samo interni podmladak, nego i širi obrazovni krug koji je hranio njezin budući sastav.
Godine 1966. obilježava se 60. obljetnica postojanja, uz velik broj sudionika i snažnu javnu vidljivost. Društvo tada ima 59 glazbenika, a uz obljetnicu prima više diploma i priznanja. Ubrzo stiže i visoko odlikovanje — Orden bratstva i jedinstva sa srebrnim vijencem, kojim je odlikovana kao izniman primjer kulturno-umjetničkog djelovanja. U tom razdoblju orkestar postaje i sve otvoreniji prema širem svijetu. Prvo inozemno gostovanje ostvaruje 1968. u Austriji, a ubrzo slijede i nova predstavljanja izvan Hrvatske.
Podaci iz 1969. dodatno pokazuju koliko je edukacija bila važna: interna muzička škola ima 24 učenika, a glazbeni tečaj čak 120 polaznika. To nije samo brojka, nego dokaz da je oko Glazbe Trsat nastao čitav mali obrazovni i kulturni sustav. Upravo se tu vidi jedna od najvećih snaga društva — sposobnost da istodobno bude izvođački ansambl i škola zajednice.
Zato se ovo razdoblje može opisati kao vrijeme kada Glazba Trsat potvrđuje svoju kvalitetu, širi doseg i stvara temelje za budućnost. Uspjesi na natjecanjima i gostovanjima bili su važni, ali možda je još važnije to što je iza njih stajao sustavan rad s mladima. Bez škole i tečaja ne bi bilo ni nagrada, ni kontinuiteta, ni kasnijih generacija koje će ponijeti orkestar dalje.