Prve godine djelovanja pokazale su da Glazba Trsat nije zamišljena kao društvo zatvoreno u prostor čitaonice. Naprotiv, vrlo brzo postala je sastavni dio javnog života Trsata, Sušaka i okolice. Svirala je na crkvenim blagdanima, gradskim svečanostima, zabavama, povorkama i javnim okupljanjima. Već 1907. godine bilježe se njezini nastupi na Trsatskom trgu, na Vežici i u Sušaku, a posebno je dojmljiv nastup na velikoj političkoj skupštini pred sušačkom gimnazijom, gdje su budnice Glazbe Trsat pratile tisuće okupljenih. Time je postalo jasno da novo društvo nije samo glazbeni ukras, nego važan dio javnog izraza zajednice.
U ranim tekstovima posebno se osjeća domoljubna dimenzija rada Glazbe. Nastupi se ne opisuju samo kao koncerti, nego kao znak pripadnosti i podrške hrvatskoj riječi i javnom životu domaćeg stanovništva. To je važno razumjeti u kontekstu vremena: puhački orkestar nije bio samo zabavljački ansambl, nego i društvena institucija koja je pratila gotovo sve bitne događaje svojega kraja. Zato monografija s pravom naglašava da se kroz povijest Glazbe Trsat može pratiti i šira kronologija društvenih i političkih zbivanja.
Istodobno se razvijao i repertoar. Iako su koračnice bile prirodan temelj puhačkog orkestra, Glazba je već u prvim godinama svirala puno širi program. U novinskim najavama i zapisima pojavljuju se valceri, potpuri hrvatskih pjesama, uvertire, skladbe slavenskih autora te djela Ivana Zajca, Bedřicha Smetane, Giuseppea Verdija i drugih. Posebno je zanimljivo da se među naslovima javlja i “Pozdrav sa Trsata”, što pokazuje da je lokalni identitet bio prisutan ne samo u imenu društva, nego i u repertoaru. Već tada Glazba Trsat gradi spoj lokalne pripadnosti i ambicioznijeg glazbenog programa.
Veliku važnost imala je i suradnja s drugim društvima, ponajprije s Hrvatskom čitaonicom na Trsatu i pjevačkim društvom Primorski Hrvat. Zajedno su organizirali karnevalske, proljetne, ljetne i silvestarske zabave, a Glazba je bila redovit partner u društvenom životu Trsata. Kasnije surađuje i s drugim amaterskim društvima iz Sušaka, Rijeke i okolice, sudjeluje na plesovima, koncertima i različitim priredbama. To znači da njezin rast nije bio izoliran: Glazba Trsat od početka je bila duboko umrežena u kulturni život svojega kraja.
Posebnu težinu daje i činjenica da su novinski osvrti iz toga vremena iznimno pohvalni. Pisalo se o preciznosti, usklađenosti i dojmu koji je orkestar ostavljao na publiku. U jednom se osvrtu naglašava kako je publika na koncertu pokazivala spontano oduševljenje i kako se domaća glazba doživljavala kao nešto što treba njegovati i podržati. Drugim riječima, Glazba Trsat nije samo nastupala — ona je već u tim prvim godinama stvarala osjećaj ponosa i zajedničke pripadnosti.
Upravo zato se može reći da je u razdoblju od 1907. do Prvog svjetskog rata Glazba Trsat postala glas javnog života Trsata i Sušaka. Bila je prisutna na trgovima, u čitaonici, na proslavama, u dvoranama, u povorkama i na izletima. Njezina je uloga od početka bila mnogo veća od same izvedbe nota. Ona je okupljala ljude, pratila njihove važne trenutke i glazbom davala ton zajednici koja se prepoznavala u njezinu zvuku.